Izet Nanic

I ne recite za one koji su na Allahovom putu poginuli: “Mrtvi su!” Ne, oni su živi, ali vi to ne osjecate!

11.10.2007.

Put Buzimskog Viteza

Ovo su Buzimljani!!!

Neka je vijecni Rahmet svim Sehidima 505. Viteske,kao i svim Sehidima A BIH!!!

13.07.2007.

Kratka Biografija o Legendi

 Izet Nanić je rođen 04.oktobra 1965.godne u Bužimu,od majke Rasime i oca Ibrahima drugi od sedam sinova.Osnovnu školu je završio u Bužimu sa odličnim uspjehom,a srednju vojnu (opštu) školu završio je u Zagrebu 1984.godine.Po završetku srednje škole upisuje Vojnu akademiju u Beogradu (smijer RV PVO) gdje provodi dvije godine (1984-1986) jednu godinu u Sarajevu,da bi Vojnu akademiju završio u Zagrebu 1987.godine.Oženio se 1987.godine Sefijom djev,Remetić iz Varoške Rijeke.a 1988. godine dobio kćerku Leu,1991. godine sina Nevzeta i 1993.godine sina Ibrahima.Svoje službovanje u bivšoj JNA,kao poručnik ARJ PVO,provodi u Kragujevcu da bi nakon 4.godine rada prozreo namjere velikosrbske politike i napustio već kompromitavnu JNA početkom1992. godine.Nakon napuštenja bivše JNA dolazi sa porodicom u rodni Bužim gde uzima aktivno učešće u organizaciji odbrane i formiranju prvih jojnih jedinica .Formiranjem ŠTO, a 01.08.1992.godine postavljen je na dužnost komadanta ŠTO Bužim .Idejni je vođa i tvorac 105.BUKB ( Bužimsaka udarna krajiška brigada) koja je formirana 15.08.1992.godine ( kasnije 105. BUMB 505.viteška mtbr.)Brigadu uspješno vodi kroz brojne bitke i briljantne pobjede,te izgrađuju specifičnu Brigadu sa prepoznatljivim i jedinstvenim načinom ratovanja.Formira specijalne jedinice (ČSN-BSN «Hamza» i DIV «Gazije» koje kroz brojne bitke izrastaju u najbolje jedinice 5.korpusa i A R BIH.Brigadir Izet Nanić ostavio je iza sebe nimalo jednostavnu zadaću historičarima koji će morati istražiti fenomen Bužima , mjesta ko je prije rata brojalo 18.000 stanovnika ,mjesta kojeg svi slobodari opravdano nazivaju izvorištem nadahnuća,oazom u kojoj se najbolje čuvala i sačuvala nepomućena slika Bosne i Hercegovine kao jedinoj domovini ,našoj potrebi , kao idealu i kao temelju naše budućnosti.Moraće istražiti fenomen bužimskog borca –viteza i njihovog Komadanta –idejnog tvorca i vodje.

13.07.2007.

ČOVJEK OGROMNE ENERGIJE, NEUNIŠTIVOG DUHA, ČOVJEK KOJI JE PREDODREĐEN DA POBJEĐUJE

Po dolasku u rodni Bužim iz bivše JNA, odmah se uključuje u jedinstveni stroj patriotskih opredijeljenih Bužimljana i daje ogroman doprinos u organizovanju odbrane i formiranju prvih vojnih jedinica. Posebno radi na jačanji svijesti i podstiče na borbu kao jedini način opstanka muslimansko-bošnjačkog naroda na ovim prostorima. Svojim iskustvom, izuzetnih vojničkih, ali nadasve ljudskih kvaliteta stvara jedinstveni front sa hiljadama istomišljenika. Brzo stiče povjerenje među borcima i narodom Bužima. Ubrzo postaje oslonac i uzdanica muslimanskom narodu Bihaćkog okruga. Brigadu vodi iz pobjede u pobjedu, a u svakoj njenoj pori ostavio je upečatljiv trag. Sa izuzetnim organizatorskim sposobnostima stvara jedinstven kolektiv i postavlja sve na svoje mjesto. Poseban pečat daje načinu izvođena borbenih dejstava Brigade jednim specifičnim nastupanjem. Pokazalo se da u uslovima totalnog okruženja i nije bilo drugog načina ratovanja. Filigranskim pripremljenim operacijama oslobodjani su kilometri okupirane teritorije R BiH, zapljenivane ogromne količine prijeko potrebnog naoružanja i tehnike. Pod njegovom komandom krenulo se i u prvo privremeno okupiranje teritorije R BiH na Ćorkovači. I od tog dana Brigada nije znala za poraz. Brigadir Izet Nanić je bio čovjek koji je predodređen da pobjeđuje. Čovjek ogromne energije i neuništivog duha. Njegove starješinske kvalitete najbolje su zapamtili malobrojni preživjeli četnici u operaciji „Munja '93" i ratni zločinac Ratko Mladić koji je septembra '94 jedva izvukao živu glavu sa Radoča. Bježali su četnici ispred Izinih zlatnih vitezova od Banjana, Bos. Krupe, Otoke, Grabeža, Lohovskih brda do Velike Kladuše. U historiji osobodilačke borbe koju vodimo zasigurno će ući istina o 505. viteškoj brigadi i njenom komandantu, jer historija poznaje samo činjenice. Činjenica je i to da je Brigada na čelu sa brigadnim Nanićem od početka rata pa do danas uspjela sačuvati sve dostignute položaje. Nikad nije izgubila ni milimetra teritorije u svojoj zoni odgovornosti, a činjenica je i to da su bužimski vitezovi oslobodili preko 300 kilometara kvadratnih okupirane teritorije. Posebno treba istaknuti momenat začetka ideje tzv. autonomije kada je zasigurno komandant Nanić odigrao odlučujuću ulogu i sačuvao narod Bihaćkog okruga od izdaje. Tih dana sve oči stanovnika Okruga bile su usmjerene prema Bužimu, prema komandantu Naniću. Svima je bilo jasno da bužimska riječ neće izdati narod i državu BiH. Komandant Nanić je dobro znao šta radi. Čvrsto opredijeljen i sa jasnim ciljem probudio je otpor i ponos krajiški prema izdajnicima. Kasnijim tokom dešavanja došlo je do žestokih oružanih sukoba u kojima 505. viteška brigada na čelu sa njenim komandantom bilježi klasične vojničke pobjede. I danas se svi borci i stariješine 505. viteške brigade sjećaju riječi komandanta: „Mi smo Armija BiH i dobro znamo da ciljeve naše borbe. Izdajnici i Fikretovi poslušnici su u zabludi, ali ja sam ubijeđen da će oni doći sebi. Zbog toga se moramo svi založiti da ih ubjedimo u ispravnost puta kojim idemo i na jedan miran način razoružamo paravojne formacije." Ipak i pored velike želje komandanta Nanića da stane bratoubilački rat nije se našlo mirno rješenje i zato su vojničke pobjede 505. viteške brigade morale uslijediti kako bi se rješila tzv. autonomija.

Skenderovic Agan-BRACO

 

 

 

Zapis o legendi

IGMANE, CRNI JE...

Želim da ovo ostane kao autentičan zapis. Zapis o legendi bošnjačkog naroda za sva buduća pokoljenja. Zapis o pogibiji čovjeka – heroja Bosne – Komandanta 505. viteške brigade, brigadira Izeta Nanića.

O velikim ljudima teško je pisati. Neka nam ovaj dokument ostane kao jedna u nizu lekcija kako se brani Bosna.

O brigadiru Izetu Naniću bilo šta da se napiše malo je, nikakve riječi ne mogu dočarati njegovu veličinu, ostaju njegova djela.

Ćorkovača (k-603), rano jutro 5. augusta 1995. godine. Vitezovi su krenuli na borbeni zadatak , zadatak spajanja sa vojskom R Hrvatske. I pred samo kretanje, najveći Vitez bošnjačkog naroda obraća se svojim borcima: „ Znate svi zadatak, cilj nam je spojiti se sa hrvatskom vojskom u Dvoru, ali ako Hrvata ne bude u Dvoru mi idemo u Kostajnicu, uglavnom, spojit ćemo se – SRETNO." Još je zora. „Hamze" kreću. Dobili su zadatak da izvrše proboj četničke linije. Idemo za njima. Nakon nekoliko minuta ispred nas čuje se jaka vatra, sve gori, začuli su se tekbiri, odzvanja „ALLAHU EKBER" – uspjeli su!

- Igmane, proboj izvršen, šalji i ostale jedinice! – javljaju „Hamze".

Upućuju se i ostale jedinice na zadatak. I dok ovo sve traje, četnička artiljerija bukvalno sasipa Ćorkovaču najrazornijim projektilima. Takvi su očajnici kad gube. Mi zaliježemo, sklonjamo se u bunkere.

- Igmane ima dosta mrtvih četnika, ubrzaj naše.

- Dobro, samo polako krenite dalje.

Stižemo do mjesta planiranog za komandovanje ovom operacijom. Sve teče po planu. Uspostavljene su sve vrste veza. Igman traži Generala, predlaže da mu se jedinice 511. slavne brdske brigade uvedu na ovom pravcu. General odobrava. Razgovara se sa 511. slavnom brdskom brigadom, prijedlog je isti. 511. slavna brigada će se uvezati na našem pravcu.

- Igmane – Oganj (Ago). Imamo zarobljenih četnika!

Saopštava Igmanu podatke o neprijatelju. Bitka traje, intenzitet četničkog granatiranja se pojačava...

Ponovo zaliježemo...

- Igmane – Oganj. I ovaj zadatak u potpunosti izvršen.

- Ago, izvrši konsolidaciju, dobićeš dalje upute.

Pravog „Hamzu", Lovca i Galeba, Igman je uputio prema Agi sa detaljnim uputama za daljni tok.

- Uredu, čuvaj ljude.

Ostajemo u KM-u On, vidik i ja. I dalje četnički projektili razaraju sve oko nas. Sve teče po planu, uvodimo novu jedinicu. Borci prolaze pored nas.


- „Momci čuvajte se, razmak, razmak veći, čuvajte se granata." – govori Igman.

Stiže Šeki. Igman mu daje zadatak kuda da uputi jedinice 511. slavne. Javlja se Sultan:

- Igmane, ovdje je sve uredu, stigli smo do Age i sve je po planu.

- Sultan, treba li šta?

- Ne, sve je uredu. Da li da krenemo dalje?

- Ne, sačekajte, javit ću ja.

- Kod Metala ide sve po planu. Izašao je na granicu. I kod Občaka će uskoro biti uredu.

- Dobro. Ja moram to da vidim tamo. Crni, ti i ja idemo. Ponesi uređaje. Vidik, i ti ideš s nama. Povedi i tu jedinicu.

- Uredu.

Krećemo. Uskom stazom kroz sječu i uz put preskačemo oborena stabla. Sječa prestaje. Izlazimo na put. Na putu je puno izvađenih tenkovskih i pješadijskih mina. S obje strane puta je izuzetno gusta šuma. Dok idemo Igman mi pokazuje gdje se otprilike nalazi spomenik kralju Petru i objašnjava da je tu izvršena smotra prvih četničkih jedinica Dvorske brigade.

Ispred nas putem ide grupa izviđača, pazimo na mine. Igman me upozorava da pazim lijevi dio šume do puta, on će pratiti desni dio.

Iza nas ide Vidik na čelu jedne od svojih četa. Dok idemo vlada mukla tišina, sva je pucnjava utihnula.

Nailazimo na tek osvojeni četnički bunker. Okolo razbacane četničke stvari. Idemo dalje. Čitav put prelazimo izuzetno brzo. Prešli smo oko 2,5 km.

Čuju se jedinačni pucnji iz pušaka. Zastajemo. Rukom Igmana vučem u šumu s lijeve strane puta. Okrećem se u pravcu iz kojeg se čuju pucnji. Čujem dovikivanja naše prethodnice. Jednim korakom izlazim na put. Okrećem se u pravcu Igmana. Nema ga. Već je na putu s moje desne strane. Vatra. Igman puca. Iz stojećeg stava rafalima zasipa četnike. Zaliježem i vidim kako se Igman panterski baca na desnu stranu puta. Mijenja okvir. Ponovo otvara vatru. Vodi se žestoka borba. Vatra je sve žešća i žešća. Četnici su na dvadesetak metara ispred nas. Gledam u pravcu Igmana. Pogođen je. Pada na leđa. S desne strane puta najbliži Igmanu je bio Makić. Dozivam ga i rukom pokazujem na Igmana. On pretrčava i vuče ga u zaklon. Traje žestoka vatra. Pretrčavam put. Makić i još jedan borac pokušavaju da ga previju. Kleknuo sam pored Igmana.

Rekao je: „Crni..."

„Reci Igmane, Crni je."

Moje riječi ovaj put nije čuo.

Osmanovic Alija

13.07.2007.

Obracanje Komandanta Izeta Nanic 1994. godine

Obraćanje komandanta 505. viteške bužimske brigade, brigadnog generala rahmetli Izeta Nanića na dženazi jednom od komandira četa za specijalne namjene "Hamza" 24. novembar 1994. godine. Komadant Izet Nanić rođen je 1965. godine u Bužimu, a poginuo je 4. avgusta 1995. prilikom čišćenja terena od zaostalih četničkih snaga. Neki stručnjaci su za 505. bužimsku brigadu govorili da je to najbolja jedinica Armije R BiH. Slijed i tekst govora cijenjenog šehida Izeta Nanića:


Esselamu alejkum,

Ja sam malo zakasnio, ali sam ipak stigao na vrijeme da čujem nekoliko riječi efendije koji vam se obratio prije mene. On je kazao da mi imamo jednog zaštitnika – Allaha dž.š. Ja sam se u to jučer i uvjerio. Spomenuo je i jučerašnju akciju koju smo imali. I jučer smo pobijedili dušmanina, ali vjerujte, nismo pobijedili zato što smo bili jači borci, jer smo bili popustili, već nam je dragi Bog pomogao i donio nam pobjedu i kao da je rekao vi morate pobijediti. Ako Bog da i ubuduće će nam pomagati. Mi smo jučer pobijedili i četnike i autonomaše. Dakle, bilo je tu miješanog sastava. U jučerašnjoj borbi palo je, ako Bog da, nekoliko šehida. Prvi je bio komandir čete za specijalne namjene HAMZA (3x tekbir), a onda je pao i komandir jurišnog voda, pa još dva njegova borca, pa poslije još jedan,… Bila je to krvava borba. Ali kao što rekoh, uz Božiju pomoć mi smo uspjeli pobijediti.

Ne bih ja posebno govorio kakva je situacija u Bihaćkoj regiji. Reći ću samo da je teška i žalosna. Iz dana u dan padaju najbolji sinovi, borci koji u duši nose tekbir. A i oni drugi isto padaju ili će pasti, koji ga ne nose u sebi i misle da nisu smrtnici, već misle da će se sačuvati smrti bježeći na konju pred njom.


Četnici su odlučili satrati ovu regiju i muslimanski narod, ali Bog dragi ne da da se mi sataremo i sigurno nas štiti. Bez obzira na ove obične smrtnike koji bježe na konju od smrti mi ćemo opet opstati i bez njih, a neka se svako od vas u ovome nađe. Sada je najpotrebnije da se svako vrati u svoju jedinicu. Prije svega, i mi u ovoj brigadi imamo one koji nisu u jedinici i pod hitno neka svako stane u svoj red, svoj stroj i svoju jedinicu. Neka izvršava svoje borbene zadatke.

I u Bihaću je teško, ali ne samo u Bihaću već će sutra biti teško i u Sarajevu, Zenici, Tuzli,… mi sebe ne možemo gledati kao zasebnu cjelinu. Ne možemo se gledati kao narod samo u Bosni i Hercegovini, nego sudbina muslimanskog naroda doseže i do naše Meke, do centra. A ovdje se brati islam. Naš din – vjera. Na nama je da ga odbranimo. Ja znam i vjerujem sigurno da imamo snage da se odbranimo od ove četničke najezde, a u to sam se jučer i ovih zadnjih dana uvjerio dok smo vodili borbe. Stvarno imamo snage, ali samo pod uslovom da oni siđu sa konja i da stanu na svoja mjesta tamo gdje pripadaju i gdje im je mjesto i da shvate i da vjeruju da ni onaj četnik neće ostati i niko na kugli zemaljskoj. Ovo je samo jedno prolazno vrijeme zbog kojeg mi iz običnih ljudskih ovozemaljskih kojekakvih materijalnih razmišljanja, grambačimo za nečim što je nestvarno i prolazno. Sve to pada u vatru i ne znam ti ni ja šta je to u pitanju. Valjda taj materijalizam.

Vratimo se, kao što rekoh, tim svojim jedinicama, svojoj vojsci, svome narodu i svome duhu. I da onu pušku sčeličimo u šake i ne samo da dočekamo četnike nego da to uradimo onako kako smo to i jučer odradili. Sa vrlo malim snagama mi smo totalno porazili njihove najelitnije jedinice: niške specijalce koji su došli preko SAO Krajine, još jedan bataljon, Golubove (specijalna jedinica NO AP ZB), i još neke autonomaše,… (tekbir). Ali sam već rekao ko ih je to ustvari porazio. Mi smo bili u rukama, ako Bog da, Boga dragoga koji nas pomaže. Ja ne mogu ništa drugo kazati, ali vjerujem da je to samo zbog naše pravde jer se mi borimo za pravdu i borimo se pošteno. A ona pobjeda koja nam je jučer donesena, nisam joj ja samo bio svjedok već su tu bili i borci jedice HAMZA, prve jurišne čete i druge starješine. Svi smo svjedoci granata koje su padale, a nisu pogađale i to je bio znak da smo mi na pravom putu i da se ne trebamo žaliti.

Nama je žao jer evo pred nama leži komandir ČSN Hamza. On je meni posebno drag, ali moramo biti jači i preboljavati i shvatiti da je ovo neminovnost. Moramo biti jači od toga i na ovome svijetu. Ja se nadam da ćemo uskoro pobijediti.

Htio sam kazati i sljedeće: Efendija je pitao hoćemo li halaliti ovome šehidu koji je pred nama. Vjerovatno je njegova duša tu negdje oko nas. on vama nije ništa dužan. A vi razmislite šta ste vi njemu dužni i šta ste dužni svim ostalim šehidima koji su pali u borbi širom države Bosne i Hercegovine. Ako vam je poznato šta ste im dužni onda je svaka druga riječ izlišna.

Prema tome, ja apelujem na svakoga od vas, iako nije prilika da se na dženazama pozivaju ljudi na takve borbe, ali pošto je ovo borba za zaštitu muslimanskog naroda, borba na Allahovom putu, onda imamo pravo to činiti – nemojte se libiti stati u stroj. Vjerujem da borac nikada u životu nije sretniji nego kad pobijedi dušmanina. Jučer su mogli vidjeti oni što su bili u borbi kako se desio preokret situacije u borbenom duhu i moralu. Ne samo da je taj prepokret unio pobjedu već je unio i duh među borce i on je od borca koji se jednostavno povlačio pretvarao ga u borca koji se ponovo okretao borbi, kao da mu je nešto neko uturio u glavu, i on ide i tamo postiže pobjedu.

To ne može ni jedna vojna komanda, ni osmišljen plan akcije. To je Božiji dar. A to bi trebala biti i naša tajna koju trebamo skrivati za sebe – prići vjeri što čvršće, kao što reče komandir ČSN Hamza "ja vjerujem svakim danom u Boga sve čvršće i čvršće." Tako treba i svako od vas. Ja sam njemu rekoa da je on iskren. U tom smislu, ako se svako nađe od nas, onda je samih Bužimljana dovoljno da odbrani čitavu regiju, pošto je uglavnom i branimo. Nemojte zaboraviti i nemojte biti ljubomorni, pošto ima raznih informacija i dezinformacija za Bihać, Cazin, Kladuščane i ostali narod iz drugih gradova. Svi su ljudi jednaki. Vjerujte, da u Bihaću ima gro ljudi koji žele da pobjeđuju kao što i mi pobjeđujemo. I oni žele da oslobode BiH. Ginu i tamo šehidi, i ljudi i borci. Međutim, ima nešto što ne ide kako treba. Ali mi moramo podbočiti pa da i tamo krene kako treba. onda će se sve uklopiti poput zupčanika i da će sve krenuti kako treba i doći do svoga cilja. Najvažnije od svega, s obzirom da ima raznih informacija i dezinformacija, jeste da narod ne klone snagom duha i da shvati da je naša snaga neiscrpna. A neiscrpna je samo onda dok crpi snagu iz duha. Mi smo svjesni zbog čega se borimo, jer mi kao takvi ne možemo izgubiti. Pobjede nam se nude. Bog dragi nam je dao ruke koje možemo opipati. Neka svako pipa svoje ruke i vidi da su zdrave i da mogu uzeti onu pušku. Bog nam je dao i mozak i glavu i mjesto gdje živimo i sve ostalo. Naše je samo da se stavimo službu i odradimo naš zadatak, a Allah nam je dao i zadatak. Jučer nam je pokazao kada su mnogi klonuli duhom, kada sam i ja bio klonuo duhom, jer sam vidio da vojska nije baš onakva kakva je bila. Tada kao da nam je rečeno: Ne smijete klonuti, jer vi morate pobijediti. Stoga, mi moramo pobjediti i druga varijanta ne dolazi u obzir. Svi oni koji su na konjima trebaju sići i vratiti se u redove.

Proučimo Elham pred duše šehida širom Bosne i Hercegovine i da taj Elham bude zavijet svim šehidima da ćemo mi stati i da ćemo ići putovima borbe do slobode BiH i da četnik nikada neće ući u Bihaćki okrug, a posebno da neće ući u Bužim i druga područja. Proučimo Elham kao zavjet da će svako od vas stati na svoje mjesto i u svoj stroj i da brani ono što nam je Allah dž.š. dao da odbranimo i da pobjedimo na kraju.

13.07.2007.

PDV "Hamza" CSN/ IDV "Gazija/ IDV "Tajfun"

PDV „HAMZA“ ČSN


I danas se sjećamo prvih ratnih dana,prvih uniformi i skromnog naoružanja.Posebno upečatljivu sliku ostavljali su odvažni i svjesni pripadnici Patriotske lige koje su sa ponosom nosili oznake domovine na ručno sašivenim uniformama.Od skupine odabranih mladića stvorena je prva vojna formacija još krajem `91 (PDV),da bi kasnije ova jedinica djelovala u okviru ŠTO Bužim po nazivom PDV „Hamza“.Visoko uzdignuta čela pripadnici ove specijalne jedinice kreću u prva borbena dejstva,ostvaruju prve značajne uspjehe,postiču druge na oslobodilačku borbu i ulijevaju sigurnost svim patriotski opredeljenim snagama.Idejni začetnik i vođa ove elitne jedinice znao je okupiti najbolje,najhrabrije i stvoriti jednu specifičnu klimu jedinstvenosti.Bili su to ustvari sasvim obični ljudi ali sa čvrstim opredjeljenjem i vjerom u jednu višu silu,t.j.Allah dž.š, i njegovu pomoć na putu pravdene borbe za opstanak muslimanskog naroda i vjere islama.

Sa prvim borbama počinju i blistave pobjede koje se smjenjuju jedna za drugom.Najbolje su ih upamtili četnici od Ćorkovače do Bosanske Bojne i Grabeža.Pred njihovim ciljevima morali su ustaknuti tzv.Beli orlovi ,Panteri i ostala četnička gamada na ratištima širom okruga.Posebnim načinom ratovanja stekli su prepoznatljiv imidž i stasali u jednu od najelitnijih jedinica 5.Korpusa, a možemo slobodno reći i ARMIJE R BIH-e.

Narastanjem Armije jačala se i ova specijalna jedinica da bi naredbom k-danta Izeta Nanića prerasla u četu za specijalne namjene u koju su ušli stari već iskusni i prekaljani ratnici.Komandu nad ovom jedinicom preuzima Rasim Suljić-Rus,a ČSN „Hamza“ nastavlja sa zlatnim slovima ispisivati stranice ratnoga puta.Pobjede su se redale od Banjana,preko Grmuško.srbljanskog platoa do Lohovskih brda.Na trnovitom i teškom ratnom putu živote su ugradili u temelje dražave Bosne i Hercegovine heroji poput Hasana Durakovića,Suada Bajrića,Reufa Durakovića,Husrefa Mulalića-Gusarak,Čaušević Huseina...

Od februara `94 na čelo ČSN“Hamza“ dolazi Fikret Kauković-Fikro te sa svojom jedinicom prolazi najteža ratna iskušenja na dava fronta,protiv četnika i izdajnika muslimanskog naroda.U svim borbama pokazuju i dokazuju da s pravom nose epitet najbolje specijalne jedinice u okviru 5.Korpusa.Briljantne pobjede od Todorova,Golubovića,Pećigrada,Banjana,Hercegovine,Velike Kladuše i Radoča rađale su nove heroje.Teško je istaći najbolje među najboljima.U žestokoj ofanzivi izdajnika na Todorovo juna `94 teško je ranjen k-dir Kauković Fikret,a komandu preuzima Asim Topalović-Topal.Za ratni put ovog velikog borca i ratnika vezana su neviđena herojstva.Od prvih dana u jedinici za specijalne nemjene važio je za jednog od najboljih izviđača i boraca.Njegov ponosni hod zaustavila je izdajnička ruka u borbama na Kestenovackoj glavi u blizini Todorova.Herojska pogibija komandira Hamze nije pokolebala borce,naprotiv učvrstila ih je na pravednom putu i obavezala da istraju na svijetlom putu do konačne slobode.Refik Kauković-Refko biva postavljen na čelo ove jedinice koja naprosto melje protivnika.Najteži zadaci obrađivani su bezprijekorno.Četnici i izdajnici unaprijed su bili osuđeni na poraz pod naletom bužimskih specijalaca.Uslijedi li su podvizi,rađali su se veliki heroji poput Šahinović Muharema-Harija,Kenana Durakovića,Ibrahima Šahinovića,Omera Ičanovića,Muje Nanića,Mustafe Ramića,Senada Šahinovića,Vehida Avdića...

 

 

IZVIĐAČKO DIVERZANTSKI VOD „GAZIJA“


Kada se govori o IDV „Gazija“ mora se spomenuti da je ova jedinica formirana u R Hrvatskoj koja je 18.juna 1992.godine sa dvadesetak dobro naoružanih boraca preko teritorije tzv. SAO Krajine stigle na slobodnu teritoriju bihaćkog Okruga. Jedinicu su činili uglavnom bužimljani , a odmah po dolasku ova jedinica se stavlja pod komandu ŠTO Bužim kao jedinica za protivoklopnu borbu. Na prvom borbenom zadetku ova jedinica ostaje bez svog komandira i vođe Nanić Nevzeta koji je herojski poginuo u zaustavljanju četničke ofanzive u rejonu Osmače 30.juna 1992.godine.

Gazije učestvuju u svim ofanzivnim dejstvima već formirane 105.BUMB, a posebno se ističu u „Munji“ 1993.godine. U oslobodilačkim akcijama bužimske brigade borci ove jedinice ističu su svojom hrabrošću i postaju uzor pripadnicima brigade, a sa ČSN“Hamza“ predstavljaju udarnu pesnicu 105.BUMB. Dolaskom Agana Elkasovića – Age na čelo ove jedinice ona dobija prepoznatljiv i samo njima svojstven imidž u načinu ratovanja po dubini neprijateljske teritorije. Specijalizirali su se za zarobljavanje četničkih i autonomaških komandnih mjesta, i sa svakog zadatka vraćali su se sa 100% učinkom. Tako je zarobljen komandant tzv. Prve , Druge pa Treće brigade tzv. NO ZB , a pred njima su bježali Keđini specijalci, čuveni „Mauzeri“ Legijine „Crvene beretke“ i sam đeneral Mladić. Za njih nije bilo nemogućih misija i nerješivih zagonetki.

Značajni uspjesi su rezultat brojnih priznanja, nagrada, pohvala i odlikovanja koja su stizala na adresu „Gazija“ od komandanta brigade, Komande 5.Korpusa i Generalštaba Armije R BiH.

Odlaskom na višu dužnost Agana Elkasovića za komandira „Gazija“ postavljen je Nijaz Velagić, a kasnije i Isaković safet Džidžo, oba nosioci najvećeg ratnog priznanja značke „Zlatni ljiljan“. Pisati o Gazijama, a nepomenuti heroje i istinske pobjednike kao što su Ahmed Šahinović, Nevzet Nanić, Šemsudin Kovačević Derventa, Fatmir Muratović, Nisvet Porić,Isaković Safet Džidžo, Fikret Hajrudinović, Izet Šahinović kao i mnogi drugi znani i neznani, nebi bila stvorena prava slika ove jedinice.

 

 

IDV „Tajfun“


IDV „Tajfun“ je još jedna specijalna jedinica koja je djelovala u sastavu 505.Viteške mtbr. Formirana je 19.12.1993.godine i ušla u sastav 2.Jurišnog bataljona od najboljih i već prekaljenih boraca. Za komandira ove izviđačke jedinice postavljen je Dizdarević Sead-Tajfun po kojem je i dobila ime. Od samog osnivanja jedinica se specijalizirala za izviđanje po dubini neprijateljske teritorije prikupljajući veoma bitne informacije za planiranje napadnih borbenih dejstava. Učestvuje u svim značajnijim bitkama i na svim ratištima u z/o 5.Korpusa gdje postiže zavidne rezultate. Posebnan doprinos daju u akcijama razoružavanja pripadnika tzv. Narodne odbrane APZB i slamanju Abdićeve vještačke tvorevine. Za izuzetne rezultate , pokazanu hrabrost u borbama, odanost i odlučnost u borbi protiv četnika i domaćih izdajnika IDV „Tajfun“ je nagrađivana i pohvaljivana od komandanta brigade, Komande 5.Korpusa i Generalštaba Armije R BiH. Najistaknutiji borci ove jedinice su nosioci najvećeg ratnog priznanja značke „Zlatni ljiljan“.

 

 


Izet Nanic
<< 10/2007 >>
nedponutosricetpetsub
010203040506
07080910111213
14151617181920
21222324252627
28293031

Ratne Pjesme 505. vmbbr.

Islamske Stranice

Stranice Gradova USK

Moji Linkovi

Slike
"U SLOBODI DA ZIVITE, ZIVOTE SMO DALI. SACUVAJTE NAM BOSNU, DA UZALUD NISMO PALI"













MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
37488

Powered by Blogger.ba